VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 30/08/2019

POSLJEDNjI OBUĆAR SPREMA SE DA ZATVORI RADNjU

 

Preplavljenost tržišta korištenom i nekvalitetnom obućom po niskim cijenama dovela da zatvaranja mnogih obućarskih radnji, ističe jedini srebrenički obućar Neđeljko Barjaktarević

 

Priredio: Miro PEJIĆ

SREBRENICA, 30. AVGUSTA /SRNA/ - Za razliku od predratnog perioda, kada su u Srebrenici cjelodnevno radile tri obućarske radnje, sada usluge u jednom napuštenom oronulom podrumu po potrebi pruža samo obućar Neđeljko Barjaktarević /62/.

On se ovim zanatom počeo baviti kao ratni-vojni invalid, nakon rata, kada je
u egzodusu sarajevskih Srba izbjegao u ovo mjesto.

Sa uvođenjem novih tehnologija, došlo je do pojeftinjenja proizvodnje obuće i tržište je preplavljeno raznim vrstama obuće po niskim cijenama, ali lošeg kvaliteta, a građani se radije odlučuju za tu obuću nego da izdvoje dvije do pet KM da poprave svoju oštećenu, ali znatno kvalitetniju obuću koju bacaju.

"Kupuje se uvozna polovna obuća među kojom ima i kvalitetne, ali se većinom radi o malo korištenoj ili obući lošeg kvaliteta", objašnjava Barjaktarević za Srnu.

On ukazuje da je preplavljenost tržišta korištenom i nekvalitetnom obućom po niskim cijenama dovela da zatvaranja mnogih obućarskih radnji.

"Po dolasku u Srebrenicu, dvojica nas radili smo u radnji od jutra do mraka, jer je bilo puno posla. Od obućarskog zanata moglo se solidno živjeti. Sa pojavom uvozne obuće sa azijskog prostora počeo se smanjivati obim posla.

Jedino u proljeće i u jesen građani donose na popravku sezonsku obuću, dok ljeti skoro niko ne ulazi u radnju", pojašnjava Barjaktarević.

I on namjerava da se prestane baviti ovim poslom i da radnju zaključa zauvijek,
iako ima potrebne mašine i alat za obavljanje obućarskog posla.

"Radim u neuslovnoj radionici u kojoj opada malter sa zidova zbog vlage, a teško je nabaviti i repromaterijal za rad zbog malog broja korisnika usluga, što ne omogućava ni održavanje radnje, a kamoli neku zaradu i ulaganje", kaže jedini srebrenički obućar.

Barjaktarević ističe da su u opštinu u protekle dvije decenije stizale brojne donacije i podsticaji za razne djelatnosti, ali skoro ništa nije ostalo u ovom mjestu.

Kaže da nikada nije mogao da dobije "ni kilogram specijalnog ljepila za obuću" .

Prije desetak godina stigla je donacija, koja je sadržavala kompletnu obućarku opremu - mašine, alat i određenu količinu repromaterijala za nekoliko mjeseci, a možda i godina rada, ali je njegova pisana aplikacija ignorisana, a ta donacija je proslijeđena iz Srebrenice "nekome prečem" u drugoj sredini.

Srebrenica je prije rata imala mnoštvo zanatskih radnji među kojima tri obućarske, zatim krojačke, frizerske, zlatarske, sajdžijske, saračke, kovačke i druge.

Nakon rata ponovo su otvarane i pokretale rad, ali su sve nakon relativno kratkog perioda zatvarane zbog neisplativosti i nedostatka posla. Zatvorene su i jedine pekara, mesara, zelenara, ali i trafika i autobuska stanica.

Održao se jedino obućar, koji se sprema da stavi katanac na bravu vlažnog podruma, a time će mještani ostati i bez obućarskih usluga u ovom mjestu, pa će jedino još imati dvije zanatske frizerske radnje, koje se još održavaju i rade u ovoj varošici.

Uvođenjem novih tehnologija i stalnim smanjenjem broja stanovnika gasi se potreba za starim zanatima i zanatske radnje se zatvaraju zbog neprofitabilnosti.