VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Društvo20/09/2019

POVELJA KULINA BANA - SVJEDOK DA JE NESPORAN SRPSKI IDENTITET BOSNE

 

FOČA, 20. SEPTEMBRA /SRNA/ - Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči Darko Đogo ističe da Povelja Kulina bana, koja je napisana prije 830 godina, svjedoči da je pravoslavni, hrišćanski i srpski identitet bosanske srednjovjekovne države nešto što se ne može osporavati.

 

Đogo u razgovoru za Srnu navodi da ovaj dokument, pisan ćirilicom na narodnom srpskom jeziku, za Srbe ima isti značaj kao i Miroslavljevo jevanđelje, te da su to prvi dokumenti koji svjedoče o razvoju srpskog jezika i njegovim izmjenama u odnosu na jezik iz vremena Svetih Ćirila i Metodija.

On naglašava da je veoma značajno utvrđivanje kulturološke pripadnosti Povelje Kulina bana, koja počinje "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha...", što je u potpunosti na liniji tradicije Svetih Ćirila i Metodija, te kasnije Svetog Save.

"Ona nam govori o tome da između misije Svetih Đirila i Metodija, njihovih učenika i početka nemanjićkog perioda nije postojao kulturni vakuum, kako se često pretpostavlja, već jedna živa tradicija koja je davala spomenike od trajnog značaja koji nam govore upravo o onome što je danas često osporavano - da je pravoslavni, hrišćanski i srpski identitet bosanske srednjovjekovne države nešto što se ne može osporavati", pojašnjava Đogo.

Đogo napominje da je pravljenje nekakvog posebnog lingvističkog identiteta od nečega što je srpsko ćirilično nasljeđe srednjeg vijeka, te dio srpske kulture i identiteta, danas stvar političkog projekta, te da je "bosančica" apsolutno politički izraz koji nema nikakvo utemeljenje u lingvističkoj nauci.

On ukazuje da manje poznata, ali izvrsna knjiga Tomislava Krajačića "Kalajev režim u BiH" dokumentuje da nije riječ ni o kakvim teorijama zavjere i da izrazi "bosanski jezik" i "bosančica" nisu slučajno nekome pali na pamet, već su imali dvostruk cilj - da izbrišu srpsko nasljeđe Bosne i ujedno da umanje lojalnost bosanskih muslimana prema Turskoj.

"Dokumentovano je da su izrazi `bosanski jezik` i `bosančica` sastavni dio austrougarskog projekta, koji je naglašavanjem bosanskog identiteta i nekog navodnog kontinuiteta tadašnjih begovskih kuća i srednjovjekovne Bosne nastojao da istoriju Bosne otme iz okvira u kojem se prirodno nalazila, a to je srpski kulturni prostor", kaže Đogo.

On navodi da je u toj knjizi dokumentovano nastojanje Austrougara da osjećajem bosanskog kontinuiteta, koji do tada nije bio naročito izražen kod muslimanskog stanovništva, umanje lojalnost muslimanskog stanovništva prema Istanbulu i da jednim bosanskim autohtonizmom, kao takvim, otvore politički prostor za Austrougarsku.

Đogo kaže da bi se jednim malim eksperimentom mogla utvrditi identitetska pripadnost pisma na kojem je pisana Povelja Kulina bana ili bilo koja druga srednjovjekovna povelja iz srpskih bosanskih kancelarija.

"Kada bismo danas napisali tim istim slovima nekome na šoferšajbnu u Sarajevu jedan odlomak iz Povelje, mislim da postoji prilično dobra vjerovatnoća da bi ta šoferšajbna bila razbijena u roku od 15 minuta, a u Vukovaru bi je sigurno razbili", ocjenjuje Đogo.

Đogo kaže da je, kako se ne bi dalje sporilo o kulturnom identitetu BiH, najbolje predložiti da bosančica postane jedino službeno pismo u BiH. "Nisam siguran da bi bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH i populacija koja glasa za njih bili spremni da bosančicu danas prihvate kao svoje pismo", navodi Đogo.

On preporučuje da je, više od političkih i svih drugih interpretacija, neophodno pročitati Povelju Kulina bana i vidjeti kako nešto što počinje "U ime Oca i Sina i Svetoga Duga" uopšte može da posluži današnjem bošnjačkom nacionalnom mitu, koji je zasnovan na mitu o bogumilima i teologiji koja nije pravoslavna.

"Ako bosanska državnost počinje pravoslavnim zazivanjem Oca i Sina i Svetoga Duha, onda bi trebalo da ta državnost i danas bude bar tolerantna, ako ne i zasnovana na istim tim temeljima. Alergija prema svemu što je nasljeđe na kojem je utemeljen Kulin ban sama po sebi negira kontinuitet srednjovjekovne Bosne i današnje BiH", objašnjava Đogo.

Đogo smatra da je greška što se srpska istoriografija zasnivala na jednoj srpskoj državi i imala favorite u jednoj dinastiji, dok je sve ostalo pratila sa marginalnom pažnjom, pa je prednemanjićka istorija gotovo neistražena, dok su, osim nemanjićke države Raške, Sremska kraljevina i Bosna gotovo nepoznate ili se vrlo malo izučavaju.

"Da ne govorimo o 19. vijeku, gdje se, nekada vrlo prisutna, istorija srpske Crne Gore danas marginalizuje", dodao je on.

Đogo ukazuje da taj vrlo nemaran odnos prema srpskom bosanskom kulturnom nasljeđu otvara dodatni prostor za nešto što već postoji, a to su političke interpretacije.

"Ukoliko Republika Srpska, zaista, ne sačini nacrt sopstvene kulturne politike unutar koje će sama sebe početi da doživljava kao nasljednicu srpskog bosanskog i srpskog humskog i svih ostalih identiteta, mi ne možemo kriviti nikog drugog što prisvaja ono što smo mi zanemarili", kaže Đogo.

U ovoj godini navršava se 830 godina od izdavanja čuvene srednjovjekovne povelje Bana Kulina, koja predstavlja dokument srpskog jezika i pisma, te srpskog kulturnog nasljeđa.