VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 29/01/2020

STARA CRKVA - ČUVAR PRAVOSLAVLJA U SMUTNIM VREMENIMA

 

Stara crkva je prije osam vijekova ušla u sastav tadašnje Dabarske episkopije, koju je osnovao Sveti Sava, i taj kontinuitet ima neprekidno do sada, kada djeluje u okviru Mitropolije dabrobosanske. Bez obzira na malobrojne Srbe koji žive Sarajevu, tokom cijele godine izuzetno je posjećena

 

Piše: Vesna AVRAMOVIĆ

SARAJEVO, 29. JANUARA /SRNA/ - Stara pravoslavna crkva u Sarajevu kroz istoriju je bila i ostala duhovni centar srpskog naroda - i u vrijeme Osmanskog carstva, i Austrougarske, i NDH, i komunizma, izjavio je Srni starješina ove crkve protojerej Velimir Divljanović.

"Stara crkva je čuvala svetosavlje i pravoslavlje u svim teškim i za Srbe smutnim vremenima. Postala je biser u Sarajevu", ističe Divljanović.

Vjernici i svi ostali narodi koji dolaze kao turisti u ovaj grad dive se ovoj svetinji u srcu Baščaršije.

Iako u narodu poznata kao Crkva Svete Tekle, ona je posvećena Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu.

NAKON PROVALE VARVARA U 5. VIJEKU, STARU RIMSKU ZGRADU PREPRAVILI HRIŠĆANI

Stara crkva se kroz istoriju mijenjala, ali je, ipak, sačuvala izvorni izgled zbog čega je jedinstvena ne samo u BiH, nego i šire u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, napominje starješina Crkve.

To govori o njenoj dubokoj starosti, ali okolnosti njenog nastanka i vrijeme izgradnje i dalje su pod velom tajne.

"Poslije provale varvara i borbe sa njima u petom i šestom vijeku ostala je zapuštena rimska zgrada kraj puta, koju su uskoro stari hrišćani prepravili u crkvu. Ove nove stanovnike rastjerali su u sedmom vijeku Sloveni i crkva je ostala zapuštena. Tada je još imala drveni krov i drvene horizontalne stropove umjesto svodova. Pokršteni Sloveni su zapuštenu crkvu popravili na istim temeljima i u istom obliku. To je moglo biti u devetom ili 10. vijeku, jer je pokrštavanje Slovena išlo dosta sporo", navodi Divljanović.

On dodaje da je Stara crkva stradala više puta kroz istoriju, naročito od požara. Popravljana je 1730, 1751, 1793, 1800, 1821. i 1841. godine. Vizuelno je ostala gotovo nepromijenjena sve do 1883, kada je dobila zidani zvonik sa zapadne strane, priča Divljanović.

"Na osnovu carigradskih deftera iz 1485. i 1489. godine može se pretpostaviti da je u to vrijeme postojala crkva u Sarajevu. U prvom defteru se kaže da Sarajevo ima 42 muslimanske kuće, 103 hrišćanske i osam dubrovačkih. Vjerovatno je to prvobitno hrišćansko brojno naselje imalo bogomolju. U drugom defteru se pominje Đuro, sin popovski, što ukazuje na činjenicu da je u Sarajevu u to vrijeme bio sveštenik, a samim tim i crkva", ističe Divljanović.

Crkva je dobrim dijelom ukopana u zemlju, što svjedoči o njenoj starosti, ali i o ambijentu i društvenim prilikama u kojima je ili građena ili obnavljana.

Divljanović napominje da je prilikom popravke 1730. godine urađeno gornje odjeljenje - ženska crkva.

"Mali oltar u istočnom dijelu sjevernog broda načinjen je 1730. ili 1849. godine i posvećen je prazniku Pokrova Presvete Bogorodice, što je još jedna specifičnost ove crkve. Crkvena avlija je oduvijek bila ograđena visokim zidovima, kao što je to slučaj i danas", govori Divljanović.

MOŠTI SVETE TEKLE

U Hramu Svetih arhangela Mihaila i Gavrila čuva se dio moštiju Svete prvomučenice i ravnoapostolne Tekle - njena desna ruka, koju je Sveti Sava donio iz Antiohije u Srbiju sa pokloničkog putovanja. Kasnije je patrijarh srpski Arsenije Četvrti Jovanović poklonio 1730. godine Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu.

"Ruku svete Tekle nosio je mitropolit sarajevski Sava Kosanović u Rusiju 1873. godine i dao da se za nju izradi biserno kamena rukavica, koja je i danas krasi. Danas se mošti čuvaju u hramu u posebnom kivotu izrađenom u duborezu u obliku crkve, sa urezanim ikonama koje prikazuju motive njenih čudesnih podviga - rad Branka Šotre iz 1939. godine", ističe Divljanović.

Prvi koji je poklonio mošti Staroj crkvi bio je mitropolit Hristofor, koji je 1671. godine darovao crkvi članak prsta Svetog Jakova Persijanina. Nedavno su mošti ovog ugodnika Božijeg počele da toče sveto miro, navodi Divljanović.

MOŠTIMA MLADENCA POKLANjAJU SE I SARAJEVSKI MUSLIMANI

U Staroj pravoslavnoj crkvi posebno mjesto zauzimaju mošti mladenca /jednomjesečne bebe/. Divljanović napominje da je poznat veliki broj čuda koja su se desila pred ovom svetinjom.

"Kult poštovanja ovih moštiju je veoma razvijen. Moštima se, osim pravoslavnih Srba, dugi niz decenija poklanjaju i sarajevski muslimani. Među vjernicima koji dolaze na poklonjenje ovim svetim moštima su i žene koje ne mogu da imaju djecu", priča Divljanović.

Iako su jako poštovane, nije sačuvan bilo kakav zapis koji bi govorio o porijeklu ovih svetih moštiju.

MNOGE SARAJLIJE POSEBNO VEZANE ZA STARU CRKVU

"Mnoge Sarajlije koji žive u istočnom dijelu grada dolaze na bogosluženja i pričešće jer su posebno vezani za ovu svetinju", kaže Divljanović.

Velika posjećenost bude na praznik Svete Tekle kada se iznosi njena desna ruka na cjelivanje. Posebno bude lijepo i za Badnje veče tokom tradicionalnog nalaganja badnjaka u porti hrama. To je, kaže on, nezaboravno iskustvo kako za djecu koja mogu vidjeti male jaganjce koji se donose za taj dan, tako i za odrasle koji to veče vole da provedu u Staroj crkvi uz čašu kuvanog vina i druženje.

"U ljetnim danima može se sjediti u porti ispod trijema i vinove loze. Tu je drvo kivija kome se svi čude kako rađa i uspijeva ovdje na ovakvoj klimi", naglašava Divljanović.

Nekada je u crkvi bilo mnogo više obreda, ljudi su se krštavali, vjenčavali, a sada bude svega po nekoliko krštenja godišnje i jedno-dva vjenčanja.

Ipak, poručuje Divljanović, ova svetinja živi i živjeće, ako Bog da, još dugo.