VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 03/02/2020

U DRAGOLJEVCU SRBA SVE MANjE, SEM NA FIKTIVNIM SPISKOVIMA

 

Radomir Sedlarević iz sela Dragoljevac u opštini Istok tvrdi da je njegovo ime neko desetak puta stavljao na razne spiskove povratnika kako bi u to selo stigle krave, traktori i poljoprivredne mašine, ali da od svega toga on nije dobio ništa

 

Priredio: Neđeljko ZEJAK

ISTOK, 3. FEBRUARA /SRNA/ - Ukoliko država Srbija nastavi da nemilice šalje pomoć ljudima koji od 1999. godine nogom nisu kročili na Kosovo i Metohiju, povratak i opstanak Srba neće biti mogući, upozorava Radomir Sedlarević iz sela Dragoljevac u opštini Istok.

Radomir, sa još nekoliko povratnika, živi u selu udaljenom oko kilometar od centra Istoka. On se nije osvrtao na one koji su u Dragoljevcu u julu 1999. godine spalili pedesetak srpskih domaćinstava i odlučio da se vrati.

On kaže za Srnu da se ne stidi što je od dana povratka, početkom 2010. godine, više gladovao nego jeo, maštajući da će se "zakoroviti" na djedovskom imanju.

"Vratilo se nas desetak nosilaca domaćinstava, s verom da će nam tadašnje vlasti iz Beograda i Prištine pomoći da oživimo domaćinstva i budemo primer prognanima da se, poput nas, vrate na svoje.

Nažalost, godine su izmicale, a od obećanja i garancija da će pomoć namenjena nama stići u Dragoljevac nije ostalo ništa", ističe Radomir.

Odlučan da opstane na svome, prije sedam godina, tek što je napunio petu deceniju, oženio je Svetlanu, Albanku iz jednog sela nadomak Skadra, nudeći joj dobru dušu i reč da će u njegovom domu imati spokoj i mir, te da će on moći da im omogući skroman život.

"Radovao sam se prvoj vatri koju je založila u šporetu, a jedva da smo se razumeli. Rekoh joj da je ovo njen dom i da ne planiram da idem u Srbiju, gde imam i kuću i domaćinstvo jer je Dragoljevac moja prošlost, sadašnjosti i budućnost.

Rekoh da neću ostaviti kosti predaka da ih prekopavaju i zatrpavaju pridošlice sa severa Albanije i Drenice", navodi Radomir.

Svetlana mu je tada rekla da će se razvesti od njega ako proda imovinu u Dragoljevcu.

Tražila je tada, a traži i danas, da Radomir kupi kravu, da ima mlijeko, sir, tele, da u vrtu posije povrće i krompir.

Ali, na njih dvoje niko nije obraćao pažnju niti htio da ih sasluša i pomogne da se koliko-toliko skuće na svome.

Tvrdi, pokazujući dokumentaciju, da je njegovo ime neko desetak puta stavljao na kojekakve spiskove povratnika kako bi u Dragoljevac stigle krave, traktori i poljoprivredne mašine.

Sve je to i stizalo, ali je istog trenutka prodavano ili poslije nekoliko dana naprasno "nestajalo", uz prijavu policiji da su "nepoznate osobe opljačkale magacine u kojima su mašine i krave bile smeštene".

Radomir je u ime Dragoljevčana prije nekoliko dana uputio pismo na adresu Kancelarije Vlade Srbije za Kosovo i Metohij.

"Upozorio sam ih da izvrše proveru spiskova ljudi koji žive u našoj opštini jer su ti spiskovi čista fikcija i služe bogaćenju ljudi na vlasti", objašnjava Radomir i navodi da je iz Kancelarije usmeno dobio potvrdu da će njegovi navodi biti provjereni, te da više ništa bez provjere neće biti otpremano u Istok.

Radomir i njegova supruga ne traže da im bilo ko "zida vilu", ali mole da im Beograd pomogne da omalterišu povratničku kuću da ne udišu vlagu koja je prekrila polovinu zidova i kupe kravu koja bi im mogućila da ne gladuju.

U Dragoljevcu život kao da je zamro. Preostali povratnici, njih desetak, od kojih je četvoro djece, ne prihvataju bilo kakav razgovor, jer im je, kako kažu, dosta priča o siromaštvu, a uz to svaka njihova izgovorena riječ stigne do ušiju onih koji su ih doveli do prosjačkog štapa.

Neki od mještana kažu da vjeruje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću da će "staviti čizmu za vrat" svima koji su se bogatili uzimajući pomoć u ime fiktivnih povratnika i gurajući ostale u propast brisanjem imena sa spiskova povratnika, čime su sveli broj Srba u ovoj opštini na manje od 1.000.