VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 04/02/2020

MRŽNjA "BRANI" SARAJEVO

 

Nema te politike, tog OHR-a, diplomatije ili međunarodne konferencije koja može da premosti ili sanira miks ovakve šovinističke, ideološke i vjerske političke filozofije koja je legla nad Sarajevom i pritiska ga teže od smoga i magle

 

Priredio: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 4. FEBRUARA /SRNA/ - Teško je odlučiti šta bolje odslikava ukupno stanje duha u, nacionalno i ideološki, monoetničkom Sarajevu - namjera SDA da 6. april, Dan oslobođenja, preimenuje u datum "vakufname", ili način na koji SDP "brani" 6. april tvrdeći da je to dan otpora protiv "dva fašizma" /nacističkog i srpskog/.

SDA namjerava da 6. april ubuduće, kako navode mediji u Federaciji BiH, umjesto datuma kada je grad oslobođen od hrvatskih ustaša i njemačkog nacizma, pretvore u dan objave vakufname Isa-bega Isakovića. Navodno, tada je Sarajevo proglašeno za - naseljeno mjesto.

Kantonalni odbor SDP-a, koji za sebe uporno tvrdi da je multietnička stranka koja poštuje Ustav i uređenje BiH, te da je stranka "cijele BiH", ipak smatra da ne treba ukinuti taj datum jer on predstavlja "dvostruku pobjedu građana Sarajeva nad fašističkim snagama Drugog svjetskog rata i agresorima na BiH".

Međutim, između muslimanizacije grada, koja podrazumijeva ne više vjersku, već i ideološku komponentu pretvaranja istorije Sarajeva u puki izdanak "turskog vakta", i uvredljivog poistovjećivanja građana Sarajeva srpske nacionalnosti sa "agresorima" na taj isti grad - nema suštinske razlike.

Radi se o falsifikovanju istorije u vjerske i nacionalne svrhe danas najbrojnijeg naroda u Sarajevu.

Jedni su /SDA/ sasvim otvoreni u tome, a drugi se /SDP/, po običaju, kriju iza antifašizma shvaćenog na način nove bošnjačke istorije, koja se pravi po principu kojim se pravi i "bosanski" jezik - prepiši, dopiši, pa sebe potpiši.

Motivi SDA su isti od doba Alije Izetbegovića i njegove "Islamske deklaracije" - tamo gdje su muslimani većina vladaće muslimanski zakoni, pa tako i u slučaju godišnjica grada Sarajeva. To je već poznato i nije nikakvo iznenađenje.

SDP se, s druge strane, služi mimikrijom i sve to pokriva "antifašizmom", koji 160.000 predratnih sarajevskih Srba i više od milion Srba na prostoru BiH proglašava fašistima i agresorima, jer su imali druge političke stavove i uzeli oružje, kao što su ga uzeli i Bošnjaci i Hrvati, braneći svoje interese.

Grad u koji su 6. aprila 1945. godine umarširali partizani, sa daleko najviše vojnika srpske nacionalnosti /nacionalni sastav partizana može se provjeriti u bilo kom istorijskom institutu/, Kantonalni odbor SDP-a brani od tih istih Srba.

Srba, koji 6. aprila 1992. godine, 47 godina kasnije, nisu željeli da dozvole da ih drugi, čije pretke su njihovi roditelji, mahom, oslobodili, sada izbace iz tog istog grada i zemlje /Jugoslavije/.

Tako se, u ime jedne nacije, falsifikuje istorija - i to udruženim snagama.

Jedni, kao, pokazuju da Sarajevo postoji od, isključivo, turskog vakta i da je vjerski određeno, a drugi se, kao, protive tome, tako što dokazuju da su im bivše i sadašnje komšije - fašisti, za razliku od Bošnjaka koji su i onda i sada žrtve.

Nema te politike, tog OHR-a, diplomatije ili međunarodne konferencije koja može da premosti ili sanira miks ovakve šovinističke, ideološke i vjerske političke filozofije koja je legla nad Sarajevom i pritiska ga teže od smoga i magle.

Ko je živio u Sarajevu zna da smog zaudara i ozbiljno smanjuje vidljivost, a u to se polako uvjeravaju i međunarodne zdravstvene institucije koje, mjereći kvalitet vazduha, tvrde da je Sarajevo jedan od najzagađenijih gradova.

Ono što još ne znaju, ili ne žele da znaju, jeste činjenica da u samom gradu postoji i gore zagađenje koje ga već godinama izjeda iznutra i čini ekstremno opasnim.

To zagađenje zove se - mržnja. A ona je, dobrim dijelom, nusproizvod najjačih stranaka u tom dijelu BiH. I SDA i SDP-a.