VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 18/02/2020

GRAĐANSKI OTPOR ZEMLJOKRADICAMA

 

Nakon oduzimanja zastave i himne Srbima kao autohtonom narodu, te uskraćivanja prava Srpskoj, konstititivnom dijelu BiH, da slavi svoj dan formiranja, odluka o oduzimanju zemljišta predstavlja najtotalitarniju odluku od vremena boljševičke prisilne nacionalizacije i završetka Drugog svjetskog rata na tlu Evrope

 

Piše: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 18. FEBRUARA /SRNA/ - Narodna skupština Republike Srpske donijela je mjere aktivnog građanskog otpora protiv strukture i odluka Ustavnog suda BiH, koji Srpskoj i Srbima oduzima zemlju /poništavajući sopstvenu odluku koju je prethodno donio/.

Nakon oduzimanja zastave i himne Srbima kao autohtonom narodu, te uskraćivanja prava Srpskoj, konstititivnom dijelu BiH, da slavi svoj dan formiranja, odluka o oduzimanju zemljišta predstavlja najtotalitarniju odluku od vremena boljševičke prisilne nacionalizacije i završetka Drugog svjetskog rata na tlu Evrope.

Odluke Narodne skupštine, donesene apsolutnom većinom svih stranaka i uprkos njihovim različitim pogledima na unutrašnje prilike u Srpskoj, prve su građanske mjere neposlušnosti u BiH od završetka sukoba 1995. godine.

Riječ je, između ostalog, o odluci da srpski predstavnici u zajedničkim organima BiH ne učestvuju u donošenju bilo kakvih odluka ili izglasavanju zakona i da institucije Republike Srpske ne prihvataju i ne realizuju odluke Ustavnog suda koje su antidejtonske, odnosno koje jasno zadiru u strukturu Dejtona.

Bez prijetnji bilo kome i bez zahtjeva da se Srbima i Srpskoj da bilo šta što drugi narodi u BiH nemaju, zahtjev da Ustavni sud prestane biti politički poligon i da napokon u zemlji koja aplicira za članstvo u EU stranci izađu iz Ustavnog suda - predstavlja demokratski i slobodarski čin.

Srbi su imali veliku ulogu u istoriji tla na kome je danas BiH. Dizali su ustanke protiv zavojevača, učestvovali u njenoj izgradnji, dali bezbroj trgovaca, političara, umjetnika, sportista - nema istorijskog spisa koji ne govori o njihovoj autohtonosti na ovom tlu.

A danas su prisiljeni da brane svoja osnovna građanska, ljudska, a samim tim i nacionalna prava.

Kako da živite u zemlji u kojoj institucije rade protiv vas? U kojoj vam zabranjuju da mislite i govorite slobodno, da stanete ispod zastava za koje mislite da su vaše, a, istovremeno, tlo po kome hodate nazivaju tuđim?

Kako opstati u društvu u kome vas zovu "agresorom" na sopstveno dvorište ili stan?

Otuda su odluke najvažnije institucije Republike Srpske sasvim normalne i veoma izbalansirane, ali sa direktnom i jasnom porukom: ovako više neće ići - hoćemo jednaka prava ili nas neće biti u izgradnji društva koje nas diskriminiše.

Reakcije u političkom Sarajevu su očekivane i viđene već hiljadama puta - naviknuti da za njih odlučuju strani centri, sarajevski političari od 1992. godine nisu sjeli za sto sa Srbima i Hrvatima da dogovore bilo šta.

A i zašto bi kada imaju "kviska" /dodatnu pomoć/ u vidu mentora koji treba da za njih izbori ono što sami bošnjački političari ne mogu dobiti. I tako to traje skoro 30 godina.

Blokada odlučivanja samo je simboličan potez i direktna opomena i podsjećanje da bez Srba i Republike Srpske ni dejtonska BiH ne može da funkcioniše.

Ono što je pogubno po budućnost BiH jeste osjećaj, i to ne samo među političarima već i među narodom u Srpskoj, da su kao ljudi slobodniji kada se brane od stalnih i zamornih ataka na sopstveni način života nego kada institucije BiH rade svoj posao.

Naime, u Sarajevu, gdje je smještena velika većina zajedničkih institucija, "normalno fukcionisanje" znači strani politički, sudski i medijski pritisak na "agresore", "fašiste", "šumske ljude", "ratne zločince" i one koji "mrze BiH"...

Tako shvaćena normalnost BiH za Srbe je neprihvatljiva, pa bi ove skupštnske odluke u političkom Sarajevu i u međunarodnim centrima koji mogu da utiču na bošnjačku politiku trebalo da shvate veoma ozbiljno.

Ne radi se o separatizmu niti o "crtanju granica" već o jednoj od najvažnijih poruka nakon završetka rata 1995. godine - nema zajedničkog života bez jednakih prava za sve.

Odnosno, ne može se BiH /više/ graditi na političkoj diskriminaciji i medijskoj satanizaciji Srba i Republike Srpske.

Ustavni sud BiH postao je najvažniji instrument u pokušaju "bosnizacije" Srba na način na koji to žele u političkom Sarajevu. Takav sud pola BiH ne želi.

Ovo je, dakle, odluka kojom se brane Ustavom i zakonima zagarantovana prava Srba i Srpske i tiče se Ustavnog suda, ali i neizdržive /antisrpske/ klime u Federaciji BiH, odnosno u bošnjačkim dijelovima Federacije koja dovodi do spornih odluka.

Nije to nikakav avanturizam i ugrožavanje tuđih života i budućnosti. Naprotiv. Nema budućnosti BiH bez Srba i Republike Srpske.

Onaj ko misli da je takva budućnost moguća i poželjna, neka sam ide u nju. Ali, bez tuđe, u ovom slučaju - srpske zemlje.