VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 01/05/2020

KAD CIJELI VIJEK STANE U ČOVJEKA

 

Stogodišnjak Dragutin Makrimović kaže da je "kroz vek" bio i gladan, i žedan, i sit, i napojen, u mladosti više u zatvoru nego na slobodi, bio je "bos i go", i borac, i "izdajnik", ali uvijek Srbin "sa krstom u srcu i slavskim kolačem, i svećom u domu"

 

Priredio: Neđeljko ZEJAK

KOSOVSKA KAMENICA, 1. MAJA /SRNA/ - Jedan od najstarijih Srba Dragutin Maksimović iz Kosovske Kamenice, koji za četiri i po mjeseca navršava stotinu godina, nije prodao ni metar porodične zemlje niti namjerava to da učini.

Sa suprugom Jelisavetom, koja ga je, kako kaže, "ostavila" prije šest godina "u poodmakloj desetoj deceniji", izrodio je četiri sina.

"Mislim da od mene i moje Savete danas ima dvadeset petoro", nabraja Dragutin ime po ime svih članova porodice.

Njegov unuk Dejan, diplomirani pravnik zaposlen na poslovima sekretara u lokalnoj osnovnoj školi, podsjeća ga, poimenično, na nasljednike i kaže da ih ima 27.

"Ali, pošto su moj deda i njegov brat Danilo, koji je umro u januaru ove godine u 98. godini, živeli pod istim krovom, mi se nikada ne odvajamo niti prebrajamo po jednom, već po obojici - i zato nas ima ukupno 48", računa Dejan.

Dragutin je porodičnu kuću, zajedno sa bratom Danilom, izgradio davne 1964. godine. Ona je udaljena tridesetak metara od crkve i na međi je sa novosagrađenom džamijom.

Imam iz džamije tražio je od njega da mu proda tri-četiri ara kako bi "muslimani o praznicima imali gde da se okupe".

"Rekao sam mu da, za mog života, Maksimovići neće prodati ni metar zemlje, a sinove Aleksandra i Milivoja i njihovu decu, koji su ostali da žive u Kamenici, naterao sam da mi se u crkvi zakunu da neće prodavati imanja i kuće makar iz njih morali da beže", navodi Dragutin za Srnu.

Maksimovići - čukundeda Maksim, čukundeda Tasa i čukundeda Arsenije - potiču od izvjesnog Petra, doseljenika iz Mavrova u Sjevernoj Makedoniji.

I dan-danas, slaveći Vavedenje Presvete Bogorodice, poštuju se kao braća, ne žene se i ne udaju između sebe.

Dragutin kaže da je "kroz vek" bio i gladan, i žedan, i sit, i napojen, u mladosti više u zatvoru nego na slobodi, bio je "bos i go" , i borac, i "izdajnik", ali uvijek Srbin "sa krstom u srcu i slavskim kolačem, i svećom u domu".

"Završio sam tri razreda ondašnje škole. Za `bugarsko vreme` živelo se u teškoj nemaštini, više sam bio u zatvoru nego na slobodi, a onda dođe Drugi svetski rat. Balisti sa svih strana udaraju. Kao vojnik, puškomitraljezac, pola rata sam proveo po Drenici. Onda dođe oslobođenje, ali za mene te prve godine bile su novi zatvor, jer su me Titovi Albanci proglasili izdajnikom", sjeća se Dragutin.

U vrijeme Slobodana Miloševića kaže da je "konačno osetio slobodu i bio bez straha".

"Bilo je to vreme koje ne verujem da će bilo ko od mojih unuka ili praunuka da doživi", priča Dragutin.

Sada ne zna šta se dešava okolo jer je izgubio sluh, ali kaže da su mu sinovi Aleksandar i Milivoje uspeli da objasne ko je Aleksandar Vučić.

"Mrzi ih da mi pišu velikim slovima jer znaju - ako počnu da ih neću pustiti dok mi ne napišu sve što me interesuje", kaže Dragutin.

Ova starina sa ponosom kaže da je u svom vijeku izgradio desetak kuća, kako na Kosovu i Metohiji tako i u Beogradu, a u njih ubraja i kuće svojih sinova.

Stogodišnjaku Dragutinu Maksimoviću virus korona nije poznat i "nije mu jasno kakva je to bolest zahvatila svet"?

Na televiziji neprestano vidi bolnice, a sinovi i unuk ne daju mu da izađe do crkve da prisluži svijeću bratu Danilu i supruzi Saveti.