VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 04/05/2020

BAJKOPISAC KOJI JE SPALIO SVOJE ŽIVOTNO DJELO

 

Tito je simbol vremena kada su neistorijski narodi, od kojih do tada nije bilo državnog niti ozbiljnijeg nacionalnog traga u vremenu, postajali važni. Tito je simbol države u kojoj su svi bili ravnopravni u /tuđim /zaslugama. On je simbol doba u kome su svima date iluzije da mogu biti veći i bolji nego što to jesu.

 

Piše: Nenad TADIĆ

BIJELJINA, 4. MAJA /SRNA/ - Četrdest godina od smrti komunistički lider i nekadašnji neprikosnoveni vođa SFRJ Josip Broz Tito najnepopulariji je kod onih koji uživaju njegovu političku zaostavštinu, dok sasvim pristojno stoji kod onih koji bi imali mnogo toga da mu prigovore.

Za veliku većinu hrvatskih političkih stranaka i većinu hrvatske javnosti Tito je "zločinac" i "anti-Hrvat", mada je Istru uveo u Hrvatsku, kao i Dalmaciju, koju je prethodno ustaški vođa Ante Pavelić dao Italijanima.

Broz je sačuvao i Hrvate kao ravnopravni /pa i više od toga/ nacionalni element u SFRJ iako je Nezavisna Država Hrvatska bila saradnik Hitlerove Njemačke i počinila genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima.

Pod vođstvom Broza, koji se i sam pisao kao Hrvat, Hrvatska je čak nagrađena novim teritorijama koje u istoriji nikada nije imala, a njen antifašizam istican je do maksimuma, kako bi bila ublažena mračna istorijska istina da je najveći broj Hrvata bio lojalan ustaškim vlastima i novoj državi.

Ipak, sve to se u modernoj Hrvatskoj zaboravlja, a Brozu se na dušu stavlja Blajburg na kome su strijeljani neki pripadnici ustaških i domobranskih snaga pri pokušaju bijega nakon okončanja rata.

Istovremeo, u Srbiji koja je stvorila prvu Jugoslaviju svojim oružjem i bila zametak druge, i koja je bila okupirana i podijeljena za vrijeme nacističkih vlasti, a nakon rata ustavom iz 1974. dodatno razgrađena autonomnim pokrajinama-državama, prema Titu postoji mnogo veći sentiment nego u Hrvatskoj. Ili bar veća snošljivost.

U BiH za bošnjačke političare Tito je dobar u oblastima iz kojih se oni mogu okoristiti - poput ZAVNOBIH-a i konstitivnosti iz koje su crpili separatističku politiku devedestih, ali današnja bošnjačka ideologija je prije svega vjerskog karaktera i sa Brozom i socijalizmom nema nikakve veze.

Srbi u BiH, odonosno Republika Srpska na Tita gledaju kao na propuštenu šansu da Jugoslavija bude, između ostalog, i država u kojoj će se kao narod ujediniti i afirmisati sa drugim Srbima.

Buduću da je procentualno među Srbima uvijek bilo najviše Jugoslovena i da su Srbi sa prostora današnje BiH, u smislu brojnosti, bili kičma Brozovog partizanskog pokreta, najčešći odnos prema nekadašnjem vođi SFRJ je razočarenje i osjećaj prevarenosti.

Slovenci su na Broza uvijek gledali pragmatično kao i na cijelu nekadašnju Jugoslaviju. Oni su to sve shvatali kao tranzit ka svojoj nezavisnoj državi i tamo nema nikakvog istinskog sentimeta, ni dobrog ni lošeg, prema Titu.

Broz je u Sloveniji više ličnost iz zabavnih i petparačkih medija nego što ga ima u ozbiljnim analitičkim člancima.

Crnogorci su za Broza našli zamjenu još početkom devedesetih godina u liku sadašnjeg nepromjenjivog lidera Mila Đukanovića i žive u političkoj hibernaciji u kojoj je, kako što kaže pop pjesma: "Sve isto samo njega nema...".

Makedonci vode političku borbu za opstanak kako nacije tako i svog jezika, o čemu u Jugoslaviji uopšte nisu morali da brinu, i na Broza gledaju sa nostalgijom, kakvom se gleda na prošlost koja se ne može vratiti. Kao ni mladost.

Za Albance je Tito bio "šok heroj" koji im je dao državu u državi, mada su listom bili u balistima i na strani nacista tokom Drugog svjetskog rata. Čak je i destimulisao povratak Srba na Kosmet.

U međuvremu, za Albance su se pojavili zaslužniji političari poput Bila Klintona, Medlin Olbrajt i NATO generala koji su ih bombama doveli na prag nezavisnosti, odnosno nasilnog otcjepljenja od Srbije. I tako je "voljeni" Tito otišao zauvijek u drugi plan, a njegove biste zamijenila su poprsja američkih i NATO vođa.

Uz fenomen po kome Srbi, najviše oštećeni jugoslovenstvom, najmanje loše misle o Brozu, postoji joše jedan zajednički.

Jugoslavija je u socijalnoj, obrazovnoj, ekononomskoj, zdravstvenoj i sportskoj sferi bila naprednija, ili bar nije bila lošija, zemlja od onih u kojima se danas živi na ovim prostorima.

Ipak, prema anketama, većina njenih nekadašnjih stanovnika ili njihovih potomaka ne bi se u nju vraćali.

Šta je onda za nekadašnje narode Jugoslavije Josip Broz Tito? Postoji nekoliko odgovora i svi mogu biti tačni.

Broz je simbol vremena kada su neistorijski narodi, od kojih do tada nije bilo državnog niti ozbiljnijeg nacionalnog traga u vremenu, postajali važni. Tito je simbol države u kojoj su svi bili ravnopravni u /tuđim /zaslugama. On je simbol doba u kome su svima date iluzije da mogu biti veći i bolji nego što to jesu.

Kada je Broz umro - umrla je i jugoslovenska bajka, samo što za razliku od braće Grim i Andersena, najpoznatijih basnopisaca i bajkopisaca, Broz nije ostavio ništa što će poslije, recimo, narednih 40 godina držati pažnju novih pokoljenja.

Osim ako se ne račua ustav iz 1974. godine, koji je bio odskočna pravna daska za demontažu te iste zemlje čije je Josip Broz simbol.

Tito je bio bajkopisac koji je na kraju spalio svoje životno djelo.