VIDEO servis
Sve vijesti

Najnovije vijesti

Specijalni servisi 08/07/2020

ANALIZA OTKRILA BROJNE OBMANE I FALSIFIKATE O SREBRENICI

 

Interesantan je slučaj krajem ljeta 1996. godine, kada je više od godinu dana od oslobođenja Srebrenice objavljen spisak birača za prve poslijeratne izbore u BiH u organizaciji OEBS-a, na kojem se na biračkom spisku za opštinu Srebrenica nalazilo čak 3.016 muslimanskih muškaraca koji su se već više od godinu dana vodili kao nestali

 

Pripremila: Vesna ŠURBAT

BEOGRAD, 8. JULA /SRNA/ - Poznati srpski istoričar i istraživač Milivoje Ivanišević rekao je Srni da je analiza veoma obimne dokumentacije, koju je sproveo, omogućila identifikaciju činjenica i otkrivanje brojnih obmana i falsifikata, što je otvorilo i pitanje do kada će se na falsifikatima o Srebrenici podgrijavati mržnja prema srpskom narodu.

Ivanišević naglašava da je tek po povratku iz Srebrenice u Beograd 23. jula 1995. godine u štampi, radio i TV emisijama, na javnim tribinama vidio koliko daleko mogu da idu obmane, jer niko nije znao nijednu činjenicu, a svi su trubili o "velikom srpskom zločinu".

"Posebno je teško shvatiti kako su se prema ovoj stravičoj neistini o ponašanju Srba u slučaju Srebrenice odnosile pojedine srpske političke, društvene ili takozvane humnitarne organizacije, pogotovo one iz nevladinog sektora... Punih osam godina nisam uspeo da objavim nijedan tekst o događajima u Srebrenici", ističe on.

Tek 2003. godine, dodaje Ivanišević, zahvaljujući prijatelju i poznatom srpskom intelektualcu i rodoljubu Predragu Dragiću Kijuku, koji je u to vrijeme bio i glavni urednik "Književnih novina", objavio je u dva nastavka obiman tekst u kome je pokušao da razjasni šta jeste, a šta nije sporno u slučaju Srebrenice.

"Dokazivao sam da nisu stradali muslimanski civili. Čak, naprotiv, stradali su jedino civili srpske nacionalnosti", naglašava Ivanišević.

On ističe da se prvi falsifikat na kome je građena i javna, medijska, krivica za takozvani genocid, i koji je uz to dugo dominirao u javnosti, odnosio na stalno isticanu međunarodnu obmanu da je u Srebrenici najviše stradalo muslimansko civilno stanovništvo.

"Ta je optužba prouzrokovala stravičnu medijsku hajku protiv svega što je srpsko. Priliku da utvrdimo istinu dobili smo kad je Međunarodni komitet Crvenog krsta avgusta meseca 1995. objavio spisak 11.000 nestalih lica", kaže on.

Prema riječima Ivaniševića, analiza tog spiska trajala je oko dva mjeseca i tom prilikom utvrđena je nevjerovatna, ali veoma korisna i nesporna činjenica da je od tog ogromnog broja samo 36 osoba ženskog pola i 51 maloljetni muškarac.

"To je na nekim međunarodnim skupovima imalo veliki odjek i ućutkalo lažove. I pored toga medijska hajka je trajala još godinama", navodi Ivanišević.

SPORNI BROJEVI MUSLIMANSKIH ŽRTAVA – ŽIVI ILI MRTVI, PREMA POTREBI

Drugi falsifikat, dodaje on, odnosio se na ukupan broj muslimanskih žrtava kojih, prema bošnjačkim izvorima, ima 8.372 osoba.

"Ni u ovom slučaju nisu dati nikakvi pouzdani podaci ili dokazi. Prema dokumentaciji Haškog tribunala koju je potpisao njihov istražitelj Din Mening, iz 29 do 30 masovnih grobnica ekshumirano je 1.824, odnosno 2.361 telo. Sve iznad tog broja je sporno", kaže Ivanišević.

Drugi dokument koji to veoma ubjedljivo osporava je, navodi Ivanišević, spisak poginulih boraca objavljen u "Monografija Drugog korpusa Armije BiH", vojne formacije kojoj je pripadala i Srebrenica, a prema kojoj je tokom cijelog rata taj Drugi korpus takozvane Armije BiH izgubio je ukupno 7.450 vojnika.

"Da u Srebrenici nije reč o falsifikatu, muslimani bi kad su objavili taj broj objavili i njihova imena. Oni ni danas ni za jedno ime nemaju dokaz da je u to vreme bio u tom kraju, još manje da je poginuo jula 1995. godine", navodi on.

On ističe da su muslimani, pritisnuti osporavanjima, pored svojih brojeva stradalih pridodali i opštine Bratunac, Bijeljina, Foča, Han Pijesak, Rogatica, Sokolac, Sarajevo, Srebrenica, Srebrenik, Ugljevik, Višegrad, Zvornik, Vlasenica i Tuzla.

"A to je oko 600 poginulih po opštini, znači i u Srebrenici. Od otkopanih tela samo je jedna ženska osoba, to je Srpkinja Biljana Matić, ali tu su još i tri srpske žrtve - Gojko Todorović, Vojislav Milošević, Stanko Danilović. Ostali nisu identifikovani, a može se očekivati da ima još Srba", naglašava Ivanišević.

On napominje da je interesantan i slučaj krajem ljeta 1996. godine, kada je više od godinu dana od oslobođenja Srebrenice objavljen spisak birača za prve poslijeratne izbore u BiH u organizaciji OEBS-a, a na kojem se na biračkom spisku za opštinu Srebrenica nalazilo se 3.016 muslimanskih muškaraca koji su se već više od godinu dana vodili kao nestali.

"Ta manipulacija ostala je nerazjašnjena, a njihova dvojna uloga nesporna. Bili i živi i mrtvi, prema potrebi. To je stalno prikrivano, ali će se pokazati i 2003. godine prilikom prvih ukopa navodnih žrtava i otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari", kaže Ivanšević.

ČINjENICE FALSIFIKOVALI I SUDSKI I DRŽAVNI ORGANI U BiH

On je naveo da je pregledom i analizom više hiljada sudskih rješenja i izvoda iz matičnih knjiga umrlih otkrio da su se falsifikovanjem činjenica u BiH bavili čak i sudski i državni organi.

Ivanišević je izdvojio nekoliko primjera, među kojima je taj da je Osnovni sud u Gradačacu izvršio izmjenu vremena i mjesta smrti Siručić /Mehmeda/ Safeta, tako da je umjesto 21. decembra 1996. godine u novom rješenju napisano lažno "12. jula 1995. godine na putu Srebrenica-Tuzla".

U obrazloženju tog rješenja broj R-45/00 od 9. juna 2005. godine piše da je "predlagateljica Smajlović Hata podnijela zahtjev za promjenu rješenja, jer bi u suprotnom izgubila pravo na porodičnu invalidninu".

Drugi primjer je da je Osnovni sud u Srebreniku izvršio izmjenu vremena i mjesta smrti Selimović /Bećira/ Beće tako da lažno piše da je stradao 14. jula 1995. u mjestu Potočari, opština Srebrenica.

Obrazloženje rješenja broj R-II-62/99 od 6. februara 2003. godine glasi da je "predlagateljica Habiba Selimović podnijela zahtjev za promjenu rješenja jer bi u suprotnom izgubila pravo na porodičnu penziju, naknadu štete od holandske vlade".

Isti falsifikat, kaže Ivanišević, tražila je i dobila rješenje Osnovnog suda Srebrenik broj R-II-116/99 od 19. septembra 2002. godine Mejaza Hasanović za koju obrazloženje glasi da bi "u suprotnom izgubila prvo na porodičnu penziju, naknadu štete od holandske vlade".

On navodi da je i Ramiza Jugović takođe podnijela zahtjev za izmjenu rješenja "jer bi time ostvarila pravo na penziju iz Švajcarske za nestalog joj muža", a njeno sudsko rješenje je izdao Osnovni sud u Srebrenicku pod brojem R-II-135/99 od 10. aprila 2000. godine.

"Kao što vidimo, kad je reč o falsifikovanju obima srpske `krivice` i velikom broju muslimanskih `žrtava` ne biraju se sredstva. Sve se falsifikuje U obmanjivanju javnosti svi učestvuju, od OEBS-a, preko sudskih i državnih organa BiH do pomenutih muslimanki Hate, Habibe, Ramize, Mejaze…", rekao je Ivanišević.

Ivanišević dodaje da, uprkos svemu, vjeruje da ovi navedeni primjeri otkrivaju samo manji dio repertoara obmana o navodnom stradanju muslimanskih civila.

On upućuje na tekst koji je 24. jula 1995. godine objavio novinar Tim Bučer u londonskom "Dejli telegrafu" u kojem piše da "nakon pet dana intervjuisanja, glavni istražitelj UN po pitanju navodnih kršenja ljudskih prava za vrijeme pada Srebrenice nije našao ni jedno svjedočenje o zločinima iz prve ruke".

Ivanišević otkriva da je taj istražitelj - visoki komesar UN za ljudska prava Henri Viland.